Središnji događaj mjeseca, pa i cijele crkvene godine, bar za katolike, odvijao se ovoga rimskog listopada u Vatikanu. Od 30. rujna do 27. listopada, četiri puna tjedna, ovdje je održana deseta redovita Biskupska sinoda, sa svojih 280 sudionika, od kojih je 161 član predstavljao nacionalne biskupske konferencije, 32 su izabrana na Papinu želju, 27 je sudjelovalo po službi pročelnika raznih papinskih nadleštava, 11 na temelju naslova patrijarha i istočnih metropolita. K tome valja pridodati 10 vrhovnih poglavara koje je izabrala Unija vrhovnih poglavara, 23 promatrača i 16 stručnjaka bez prava glasa. Ovima svakako valja pridružiti i papu Ivana Pavla II., koji je po svojem običaju pratio rad gotovo svih općih zasjedanja. U Vatikanu se tih dana bio okupio vrh cjelokupnoga biskupskog kolegija Katoličke Crkve, koji u svijetu broji 4.390 biskupa, od kojih su 2.490 ordinariji, 1.049 naslovni biskupi, a 851 je u miru. Svi oni uglavnom pripadaju jednoj od 112 biskupskih konferencija, koliko ih ima na cijelom svijetu.

Ovaj put se na Biskupskoj sinodi raspravljalo i zaključivalo o liku i o ulozi samoga biskupa. Brojni prijedlozi, tzv. Propozicije, usvojeni su na kraju Biskupske sinode, na 24. općem zasjedanju u petak, 26. listopada, i kao zaključni dokument, uz završnu deklaraciju, dostavljeni su Svetom Ocu na znanje i ravnanje. Papa će, prema dosadašnjoj praksi, na temelju tih prijedloga pripremiti naknadni dokument, u koji će sigurno ući najveći dio usvojenih zaključaka.

Pri kraju Sinode, milanski nadbiskup Carlo Martini, u razgovoru s novinarima, istaknuo je važnost ovog događaja, na kojemu su polovicu sudionika predstavljali novi biskupi. "Mnogi su od njih mladi pa su tako unijeli dah svježine kao i prihvatljivi način suočavanja s teškoćama." A na upit što je s problemom kolegijaliteta, o kojemu se raspravljalo i na ovom skupu, kardinal Martini je odgovorio: "Više od kolegijaliteta govorilo se o zajedništvu. I tako se više naglasilo kako svi postojeći instrumenti zajedništva (sinoda, biskupske konferencije, odnosi biskupa s Rimom, pohodi ‘ad limina’, veze s rimskim kongregacijama) moraju sve više biti prilagođeni duhu prihvata, shvaćanja, uzajamnog slušanja, vrednovanja bogatstava pojedine zemlje ili kulture, u ozračju jedinstva u različitosti."

U vrijeme održavanja Biskupske sinode slavila se i 23. obljetnica izbora sadašnjeg pape. Prve čestitke Svetom Ocu izrazili su sinodalni oci u utorak ujutro, 16. listopada, na što je Papa, očito dobro raspoložen, duhovito uzvratio: "Zahvaljujem vam, ali ste malo preuranili, jer su me uistinu izabrali popodne." Neki stariji oci prisjetili su se da je Karol Wojtyla doista izabran tog dana, pred 23 godine, u 18 sati navečer. Čini se da je Papina doskočica upalila jer je na početku popodnevnog rada istog dana, kardinal Bernard Agre iz Obale Bjelokosti, dežurni predsjedavajući toga dana, ponovio čestitku, ovaj put mnogo sadržajniju, zahvalivši Papi u kratkom govoru posebno na njegovu "hodočašćenju u srce čovjeka", kojim je svijetom pronio "proročku riječ". I kardinal je nastavio: "Vaša se župa zove planet Zemlja. Svugdje kao hodočasnik nade, djelatnik dijaloga i pobornik mira, Vi sve pozivate da dožive iskustvo Boga u radu i u vedrini."

Početkom listopada u Vatikanu je predstavljena posve nova verzija Rimskog martirologija. Ovo značajno djelo ima 6.538 natuknica, makar je broj svetaca i blaženika mnogo veći, jer često određeno ime prati dodatak: "I ostali drugovi…" Martirologij Drugoga vatikanskog sabora, kako nazivaju ovo izdanje, nastao je gotovo pedeset godina nakon prethodnog izdanja, koje je objavljeno 1956. godine. Novi Martirologij sadrži popis svih Božjih ugodnika kojima je Crkva javno priznala štovanje i predstavlja krunu dugotrajnog i mukotrpnog rada koji je započet 1966. godine, odmah po završetku Koncila, sa svrhom da se sačuva, ali istodobno i obnovi svakodnevni spomen svetosti u Crkvi. Martirologij zato slijedi kalendarski niz, a u jednom danu, dakako, navodi i više imena.

Znatiželjnici su naravno odmah zagledali u sadržaj i ustvrdili kako nije izbrisan spomen sv. Jurja, čiji je kult i danas dosta proširen u mnogim zemljama, kao ni spomen sv. Kristofora, kojega u novije vrijeme mnogi uzimaju za zaštitnika na putu. Iz Martirologija je nestao spomen sv. Filomene, o kojoj se dosta dugo sporilo, a budući da se prema svakom navedenom imenu zauzimao kritički stav, prevagnulo je izostavljanje njezina spomena.

Tradicija ovakvih crkvenih "spomenara" traje već više od 400 godina. Prvi je martirologij sastavio kardinal Cesare Baronio, na želju pape Grgura XIII. (istog pape koji je izveo reformu građanske godine, koja se po njemu na Zapadu i naziva "gregorijanski kalendar"). Papa je Baronijevo djelo odobrio 1586. i od tada, sve do najnovijeg izdanja, izredalo se na desetine revizija, "često bez osjećaja za kritički duh, koje su više pridonijele množenju grešaka negoli njihovu otklanjanju", izjavio je mons. Tamburrino, tajnik Kongregacije za božanski kult i disciplinu sakramenata, na predstavljanju najnovijeg Martirologija u Tiskovnom uredu Svete Stolice. Govoreći pak o ovom najnovijem izdanju, mons. Tamburrino ga je nazvao "monumentalnim djelom, koje odgovara potrebi da se štovanju svetih vrati nepatvorena autentičnost, a vjernicima ponude istinski i prikladni uzori za nasljedovanje".

Martirologij je pisan na latinskom jeziku, a sada predstoji faza prevođenja ovoga značajnog djela na žive jezike, kako bi ovaj "spomenar svetih" bio dostupan svakom vjerniku i zainteresiranom čovjeku dobro volje. Djelu će svake godine trebati dodati popis novih svetaca i blaženika, jer je već nakon objavljivanja ovoga najnovijeg izdanja Sveti Otac proglasio nove blaženike, a u studenom namjerava proglasiti i nove svece, koji će svakako obogatiti ovaj Martirologij.

Već više godina uvriježen je običaj da se u proljeće i na jesen na Trgu sv. Petra, pred brojnim vjerničkim mnoštvom, obavljaju svečanosti proglašenja svetih i blaženih, posebno za pontifikata sadašnjeg Pape, koji je dosad u Martirologij Katoličke Crkve uvrstio najveći broj blaženih i svetih. Ovog listopada održana su dva slavlja beatifikacije, a u studenom predviđeno je jedno slavlje beatifikacije i drugo slavlje kanonizacije.

U nedjelju, 7. listopada Sveti Otac je beatificirao četiri nova blaženika i tri blaženice. Pripadali su različitim narodima, a živjeli su u nama najbližim stoljećima. Jedan je bio armenski katolik, Ignacije Maloyan, i krvlju je posvjedočio svoju vjernost Crkvi za krvavog progona u Turskoj početkom 19. stoljeća, kada je pobijeno mnoštvo Armenaca. Nešto kasnije, Nijemac Nikolaus Gross, katolički aktivist i urednik, kao izdajnik Reicha osuđen je na smrt na Hitlerovu sudu. Dva talijanska blaženika nose isto prezime (Fusco), ali nisu posebno povezani. Obojica su živjeli u 19. stoljeću. Don Alfonso je osnovao žensku družbu batistinki, a Tommaso se posebno brinuo za odgoj djece, te je i on osnovao redovnice sa svrhom da se brinu za siročad. S. Emilie Tavernier rođena je početkom 19. st. u Kanadi, a nakon smrti muža i troje djece, posvetila se napuštenoj djeci, osnovala družbu i kao redovnica, liječeći bolesne, preminula od kolere u 51. godini života. Eugenia Picco rođena je potkraj 19. st. u Italiji. Posvetila se Bogu kao redovnica i više od trideset godina služeći siromašnim ljudima zaslužila vijenac svetosti. Njemica Maria Euthymia Uffing provela je životni vijek u 20. st. Kao redovnica posvetila se savjesnim vršenjem svakodnevnih dužnosti.

Posebno je pak slavlje predstavljala beatifikacija bračnog para Luigija i Marije Beltrame Quattrocchi. U nedjelju, 21. listopada, Papa je istovremeno uvrstio u službeni popis blaženih, prvi put u povijesti Crkve, ovaj bračni par, koji je veći dio zajedničkog života proveo u Rimu, u uzornom braku i zauzetom radu za Crkvu. Nesvakidašnji prizor uz oltar: na svečanosti beatifikacije sudjelovala su dva sina novih blaženika, devedesettrogodišnji Paolino, trapistički monah, i devedesepetogodišnji don Tarcisio, dijecezanski svećenik. Ganutljivije scene je teško doživjeti. I Papa je bio vidljivo uzbuđen u blizini ove dvojice časnih staraca misnika.

U studenom je predviđeno slavlje beatifikacije u nedjelju, 4. studenoga, na Papin krsni imendan, kada će Crkva dobiti osmero novih blaženika, a kruna svemu bit će kanonizacija četvoro svetaca u nedjelju, 25. studenoga. Novi Martirologij trebat će potom osjetno nadopuniti.

I za kraj nešto možda smiješno, da ne kažemo žalosno. I na talijanskoj televiziji u raznim kvizovima sve se češće pojavljuju pitanja iz poznavanja Biblije i vjerskog života. Već u proljeće mediji su isticali kako jedan od ispitanika nije znao razliku između blagdana Duhova i Tijelova, što i nije tako tragično. U popularnom kvizu, koji vodi Gerry Scotti, nijedan ispitanik (od njih osmero) nije znao u logički red staviti četiri glavna dijela mise (evanđelje, homilija, prikazanje, pričest!). Čak je i kompjutor pri tom zakazao, jer takav odgovor nije bio uprogramiran. U Quiz showu, koji na Prvom nacionalnom programu svake večeri vodi Amadeus, ispitanik nije znao odgovoriti koliko je puta Petar zanijekao Isusa (tri, pet, sedam, devet?), a drugima je bila prava zagonetka naziv jezera na kojemu je Isus hodao (Jordan, Jerihon, Tiberijada, Kana, Nazaret - glasili su odgovori).

Duboko nepoznavanje vjere plod je nezalaganja i neinteresa. U jednoj nedavnoj anketi od 1.253 polaznika nižih i viših razreda srednjih škola, 28 % njih smatra poznavanje Biblije beskorisnim gubitkom vremena, a 31 % ne zna što je Evanđelje. Nikakvo dakle iznenađenje što ni odrasliji ne pokazuju veće znanje, makar 90 % talijanske djece uči vjeronauk u školi.

I za kraj nekoliko hrvatskih odjeka u Vječnomu Gradu. Na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić, 25. listopada ujutro, sarajevski kardinal Vinko Puljić, zajedno s dubrovačkim biskupom Želimirom Puljićem i s više hrvatskih svećenika, slavio je spomen-misu u bazilici Santa Maria in Aracoeli na rimskom Kapitoliju, u blizini groba koji čuva zemne ostatke ove svete žene, posljednje bosanske kraljice, koja je preminula u Rimu, provodeći posljednje godine u djelima milosrđa. Ustanovama sv. Jeronima oporučno je ostavila materijalnu pomoć, kao i njezine pratilje, koje su pokopane u crkvi sv. Jeronima. Hrvatski vjernici u Rimu, kao i naši hodočasnici iz Domovine, ne zaboravljaju ovaj svijetli lik političke i crkvene povijesti.

Istog dana navečer, u Zavodu sv. Jeronima priređeno je predstavljanje knjige "Malo čudo hrvatsko", u izdanju zagrebačke izdavačke kuće "Teovizije". U knjizi na oko 250 stranica, pismom i slikom Ljudevit Maračić prikazuje i osvjetljava hrvatske tragove u Rimu. Bila je to samo najava svečane proslave stote obljetnice Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, koja je predviđena 15. i 16. studenoga. Tom prigodom bit će predstavljeno monumentalno djelo, zbornik od oko 1.300 stranica, s mnoštvom priloga o ovoj našoj najistaknutijoj hrvatskoj ustanovi izvan Domovine.