"Školstvo nas uči da ribe smatramo glupima jer se ne znaju popeti na drvo!"

Screenshoot: YouTube 

EINSTEN je jednom rekao: Svatko od nas je genij sam po sebi, ali ako ćete biti takvi i suditi jednoj ribi koja koja se ne zna popeti na drvo, provest ćete cijeli život misleći da je ta riba glupa.

Zamislite takav početak uvodnog govora na suđenju modernom školstvu u slučaju "Čovjek protiv školstva". Zapravo, ne trebate ni zamišljati jer se već okupila kivna grupa ljudi koji je školstvu presudila sama. S jako dobrim argumentima izrečenima u videu kojeg je na YouTube postavio poznati američki youtuber Prince EA aka Richard Williams, američki reper, umjetnik i očiti žestoki zagovaratelj promjena. Pa iako mu je cilj prvenstveno nasmijati javnost, u ovom videu ništa zapravo nije smješno. Jer je toliko istinito, s istinom koja žulja i boli brojne generacije iz doslovno cijelog svijeta, Osim one šačice sretnih ljudi koji žive u zemljama u kojima su se promjenu u školsku dogodile.

"Danas na suđenju imamo moderno školstvo koje ne samo da tjera ribu da se popne na drvo, ono je tjera da siđe i još otrči dodatnih 10 kilometara. Reci te nam drago moderno školstvo jeste li sretni i zadovoljni što ste milijune ljudi pretvorili u robote?

Smatrate li da je to zabavno? Znate li koliko se djece danas osjeća poput naše ribe plivajući uzvodno u nastavi, bez vremena i volje da pronađu svoj dar, misleći pritom da su glupi i beskorisni.

Tome mora doći kraj i zato prozivam školstvo i osuđujem ga zbog ubijanja kreativnosti i individualnosti, optužujem ga za intelektualno nasilje. Ako mi dozvolite časni suče, da potkrijepim svoje argumente dokazima.

Dokaz A - ovo je pametni telefon kakve danas svi imamo, pokazao je "odvjetnik" sliku pametnog telefona, ali i sliku prvog telefona od prije 150 godina. Sličan primjer pokazao je i na slikama automobila - moderne jurilice i kočije od prije 150 godina. Vidite li razliku? Upitao je prisutne. Naravno da su svi kimali glavama jer razlika je drastična.

Vidite li sada razliku, pokazao je sliku običnog školskog sata prije 150 godina i danas. Razlike - nema. Nije li to sramota? Da nikakvog pomaka od tada nema, a toliko se drugih stvari oko nas promijenilo?

A vi tvrdite da svojim modernim školstvom učenike pripremate za budućnost?

Pitam vas stoga ponovo. Pripremati li vi njih za budućnost ili za prošlost? Jer sudeći prema sadašnjim iskustvima, meni se čini da vi njih pripremate za rad u tvornicama. Dok svi mirno sjede u svojim redovima učenici moraju podići ruku kada nešto žele reći, imaju kratku stanku za odmor, a ostalih osam sati vi im govorite što da misle. Ah, da - i tjerate ih da se natječu kako bi dobili plaću. Tjerate ih da znaju kako se proizvodi i kako se stvaraju roboti i zombiji. Ali svijet je ljudi moji napredovao i mi sad pod hitno trebamo ljude koji misle kreativno, inovativno, kritički, nezavisno s mogućnošću suradnje i povezivanja cijelog svijeta. Jer znate, i znanstvenici kažu da ne postoje dva jednaka mozga, što će potvrditi i svaki roditelj koji odgaja dvoje, troje djece.

Zašto onda vi koji to ne bi trebali, baš vi, na djecu gledate kao na kalupe ili obične kape. Jedna veličina i jedan oblik za sve?

Što kada bi liječnici odjednom počeli davati svima isti lijek? Rezultat bi bio tragičan i puno bi se ljudi još dodatno razboljelo, zar ne?

Ali ljudi moji upravo se to događa u školstvu, gdje jedan učitelj stoji ispred 20 djece od koji svatko ima različite osobine, potrebe, talente i snove, a vi ih sve učite iste stvari na isti način. To je užasno!

Ovo je možda jedan od najgorih kriminala ikada počinjenih, a žalosno je što ni učitelji sami nemaju puno bolji tretman. Nemaju li oni najvažniji posao na svijetu, a tako su malo za njega plaćeni. Nije čudo stoga što je toliko učenika premalo naučeno. Budimo stoga realni. Učitelj bi kao i liječnici trebali biti isto plaćeni jer doktor može operirati srce i spasiti život djeteta, a veliki učitelj može dosegnuti do srca tog djeteta i omogućiti mu ispunjen život.

Ali učitelji su često heroji koje se često osuđuje iako u njima uopće ne leži problem. Oni jednostavno rade u sustavu u kojem nema baš puno opcija ni prava. Kurikulumi su stvoreni od strane političara od kojih većina nije podučavala ni dana. Političara koji su opsjednuti standardiziranim testovima. Oni misle da će ubacujući pitanja s više odgovora odrediti nečiji uspjeh. Ustvari, ovi su testovi prebanalni da bi bili korišteni i trebaju se baciti.

Ne morate mi vjerovati gospodo porotnici. Vjerujte onome tko je izmislio standardizirano testiranje. Pogledajte njega, velikog F.J. Kellya kojeg ću ovom prilikom citirati jer on je rekao - "Ovi su testovi prebanalni da bi se koristili i ne bi ih se uopće trebalo koristiti."

I zato ja više ne polažem svoju nadu u školstvo. Ali vjerujem u ljude. Ako možemo preurediti zdravstvenu skrb, aute i facebook stranice onda je naša dužnost da isto napravimo i s obrazovanjem.

Da ga unaprijedimo, promijenimo na bolje i prestanemo mariti za školski duh jer je to beskorisno osim ako radimo na tome da izvučemo najbolje iz duha - iz svakog učenika.

To bi nam trebao biti zadatak, zaurlao je odvjetnik na porotu dok su djeca nijemo sjedila i razmišljala o njegovim riječima.

Posegnimo u srce svakog učenika. Naravno, matematika je važna, ali nije ništa važnija od plesa i umjetnosti. Dajmo priliku svakom talentu, svakom daru, svakom duhu. Znam da to zvuči kao san, ali pogledajte recimo Finsku u kojoj se rade impresivne stvari. Oni imaju puno manje školskih sati, učitelji pristojno zarađuju, nitko ne dobiva domaću zadaću i svi su fokusirani na suradnju umjesto na natjecanje između učenika.

Ali ima nešto još i bolje!

Njihov edukacijski sustav nadmašio je sve slične sustave na svijetu, Škole s Montessori predznakom, programi kao što je Khanova akademija. To samo pokazuje da nema jednog rješenja za sve. Ali dok učenici čini barem 20 posto naše populacije, nemojte zaboraviti da oni ujedno čine i 100 posto naše budućnosti.

Zato se posvetimo njihovim snovima i ne možemo zamisliti što sve zapravo možemo ostvariti. To je svijet u kojem vjerujem. Svijet u kojem riba nije više prisiljena da se penje na drvo.

Zanima li ovo suđenje? Zanimaju li vas reakcije porote, okrivljenih, publike i sudaca? 

 

Pročitajte više